Bilo je to veselo okupljanje puno sjećanja i uspomena. Izvršena je uobičajena prozivka (nedolazak je značio neopravdan sat!!! :), prelistala se Spomenica škole i pogledale stare fotografije. Razgovaralo se o obitelji, poslu i životnim izazovima. Šetajući školskim prostorima, uspoređivao se život i rad u školi nekad i danas.

Neki su zbog susreta morali „prijeći Učku“, ali većina je ostala živjeti u Istri, pa  će neki od sadašnjih učenika Škole među ovim „osmašima“ prepoznati svoje roditelje.

Druženje se nastavilo u obližnjem seoskom domaćinstvu uz večeru, nazdravljanje i rezanje „generacijske torte“.

Kulminacija večeri bilo je zajedničko pjevanje „My Bonnie Lies Over the Ocean“, pjesmice duboko pohranjene u kolektivnom sjećanju.

                       Zapisala: razrednica Karmen Blažević (učiteljica engleskog jezika)