Bojana Meandžija napisala je svoj autobiografski roman pod naslovom Trči! Ne čekaj me... sa šesnaest godina u vlažnim prostorijama atomskog skloništa za vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj. Prve rečenice romana zapisivala je u sitnim, noćnim satima na drvenim letvicama drvarnice dok su tišinu narušavale detonacije granata. Zapisi na letvicama, unatoč odmaklom vremenu, stoje i danas.

         Ovo je priča o odrastanju mlade osobe u uvjetima u kojima je svaki trenutak života posebno dragocjen, no okružena brigom i ljubavlju svojih roditelja i cijele obitelji djevojčica dolazi do spoznaje da na ovom, često okrutnom svijetu, uvijek ima ljudi koji znaju pružiti ruku kad je to najpotrebnije.

Hvala Bojani što nam je približila svoju priču na koju nitko od nas nije ostao ravnodušan…

Knjižničarka Loreta Oroš