„Dalo se baki na čudo što je ovo ovako u noći, i ona uđe u kuhinju. Kad tamo, ali ono se na ognjištu istom rasplamsale luči, a oko plamena zaigrali kolo “Domaći“, sve sami mužići od jedva po lakta. Na njima kožusi, kapice i opančići crveni kao plamenovi, kosa i brada sivi kao pepeo, a oči žarke kao živi ugljen.

Izlazi njih sve više i više iz plamena, svaka luč po jednog daje. Kako izlaze tako se smiju i vrište, prebacuju se po ognjištu, cikću od veselja i hvataju se u kolo.“

(ulomak bajke Šuma Striborova I.B.Mažuranić)

Izradili učenici 4. razreda.

Tekst: učiteljica Kristina Koraca