Vozeći se Jadranskom magistralom imali smo prilike osjetiti udare bure u autobus na kat što je posebno bilo zanimljivo baš onima koji su sjedili na katu. Stigavši u Senj, na brdo gdje se smjestila tvrđava Nehaj, saznali smo iz prve ruke što znači famozna SENJSKA BURA (napisano velikim slovima iz poštovanja), a lokalni vodič nam je rekao da danas i nije posebno snažna, premda smo se mi jedva popeli po stepenicama koliko je puhalo.

Nakon početnih avantura i borbe s burom, prešli smo prijevoj Vratnik i ušli u Liku te se po serpentinama mirno dovezli do Nacionalnog parka Plitvička jezera. Naravno, tamo brdo turista iz cijelog svijeta, gužva na drvenim stazama, učenici vježbaju engleski dogovarajući se tko ima prednost prolaska, mi domaći ili oni stranci, vježbanje tolerancije doslovno na svakom koraku, slapovi pršte i moče nas dok pravimo selfije…uglavnom jedno nezaboravno multikulturalno iskustvo u našem najstarijem nacionalnom parku oblikovanom sedrenim barijerama na rijeci Korani.

Na kraju smo naše višesatno pješačenje uz modrozelena jezera okrunili vožnjom brodićem preko najvećeg jezera Kozjak i umorni, ali sretni i obogaćeni novim iskustvima, vratili se našim herojskim autobusom na kat u Istru. Naravno, po autocesti - jer ne puše bura