Hrvoje je rođen 1966. godine u Požegi. Već kao mali dječak primijetio je da je talentiran za pisanje, a to su mu potvrdili i učitelji. Bilo je tu uspona i padova, no on se ipak izborio za svoj „put“.

Nakon pozdravnih riječi i riječi dobrodošlice koje mu je uputila učenica Sara Đurić, 8.a, Hrvoje je prezentirao svoja djela, a učenici su mu postavljali pitanja na koja je on vrlo rado odgovarao.

Kako i kada se odlučili početi pisati?

- U djetinjstvu. Svi su mi rekli da lijepo pišem. Što sam se više bavio pisanjem, rasla je želja da napišem sve više djela.

Tko Vam je bio uzor dok ste bili mlađi?

- Pa, bilo je tu raznih autora. Kušev i Zagorka bili su jedni od dražih. Cijeli niz autora utjecao je na mene.

Primijetili smo da puno Vaših djela počinju s riječju „tajna“, zašto?

- Moj cilj je da djeca čitaju moje knjige. Mislio sam da kada pogledaju naslov sigurno će ih zaintrigirati.

Koja je Vaša prva objavljenja knjiga?

- Moja prva objavljena knjiga bila je Tajna ribljeg oka za koju sam dobio puno pohvala.

Je li bilo trenutaka kada ste htjeli prestati pisati?

- Bilo je i toga, no uvijek sam se vraćao pisanju jer to najviše volim.

Ilustrirate li ponekad vlastite knjige?  

- Ne, taj posao prepuštam profesionalcima :) .

Radite li trenutno na novoj knjizi?

- Radim na novoj knjizi Tajna malog brata što me jako veseli.

Sviđa li Vam se grad Pazin?

- Pazin obožavam. Jako mi se sviđaju pazinske legende.

Učenici su Hrvoja pažljivo slušali, a na kraju druženja dobili su poklone.

Književnik nas je stvarno razveselio!

Za novinarsku grupu, Antica Vadanjel, 6.a razred